- slijevanje
- n Zusammenströmen n, Zusammenfließen n
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
asimilácija — ž 1. {{001f}}proces kojim se novi sadržaj i elementi prilagođuju i pridružuju starijem ili zatečenom sadržaju [društvena ∼; nacionalna ∼]; izjednačavanje, prilagodba, slijevanje 2. {{001f}}lingv. jednačenje glasova prema nekom obilježju… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fȗzija — ž 1. {{001f}}pol. ekon. stapanje, slijevanje u jedno; udruživanje, ujedinjavanje 2. {{001f}}fiz. reakcija između lakih atomskih jezgara u kojoj nastaju teže jezgre pri čemu se oslobađaju velike količine energije ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hipòstaza — (hipostáza) ž 1. {{001f}}fil. trajna osnova stvari (za razliku od promjenjivih svojstava); ono što je supstancijalno; supstancija, bit 2. {{001f}}teol. a. {{001f}}osoba (božanska, u Bogu je jedna narav, a tri osobe) b. {{001f}}Božja priroda (u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sinereza — sinèreza ž DEFINICIJA fon. u grčkoj gramatici slijevanje dvaju susjednih vokala u jedan dugi ili u diftong, opr. dijereza ETIMOLOGIJA grč. synaíresis: spajanje ≃ sin + haireȋn: uzimati … Hrvatski jezični portal
asimilacija — asimilácija ž DEFINICIJA 1. proces kojim se novi sadržaj i elementi prilagođuju i pridružuju starijem ili zatečenom sadržaju [društvena asimilacija; nacionalna asimilacija]; izjednačavanje, prilagodba, slijevanje 2. lingv. jednačenje glasova… … Hrvatski jezični portal
konvergencija — konvergèncija ž DEFINICIJA 1. sukladnost osobina, međusobno približavanje kao tendencija 2. biol. razvitak sličnih crta i građe tijela kod organizama koji nisu srodni, ali koji žive u istoj sredini 3. a. izmjena oceanskih voda (s površine u… … Hrvatski jezični portal
fuzija — fȗzija ž DEFINICIJA 1. pol. ekon. stapanje, slijevanje u jedno; udruživanje, ujedinjavanje 2. fiz. reakcija između lakih atomskih jezgara u kojoj nastaju teže jezgre pri čemu se oslobađaju velike količine energije (najveći dio energije koju zrače … Hrvatski jezični portal
hipostaza — hipòstaza (hipostáza) ž DEFINICIJA 1. fil. trajna osnova stvari (za razliku od promjenjivih svojstava); ono što je supstancijalno; bit, supstancija 2. teol. a. osoba (božanska, u Bogu je jedna narav, a tri osobe) b. Božja priroda (u Kristu su… … Hrvatski jezični portal